nogomet

Nogometne legende:Cantona

ime:Erik
prezime:Cantona
klubovi:
Auxerre, Martigues, Marseille, Bordeaux, Montpellier, Nimes, Nantes, Leeds United, Manchester United.



 



Sir Alex Ferguson doveo je darovitog Francuza 1992. u Manchester United kako bi bio katalizator uspjeha u prethodnim godinama. United je možda napravio i veće stvari otkada je naglo otišao u nogometnu mirovinu, ali Cantona ostaje kralj na Old Traffordu.

Ostao je engima, tokom njegove šestogodišnje vladavine u Engleskoj, sukobljavao se sa navijačima, postizao arogantne golove, ali nikad niste bili sigurni što će učiniti slijedeće. Bio je nepredvidljiv i ostao je takvim, nakon što je okrenuo leđa nogometu nakon četvrtog osvojenog naslova prvaka Engleske.


 Cantona se vratio  načas u natjecateljski nogomet igrajući u ligi nogometa na plaži, ali nikada nije zaigrao na travnatom terenu nakon umirovljenja. Imenovan je najboljim stranim igračem desetljeća u Premiershipu i uvršten je na FIFA listu među 100 najboljih živih igrača na svijetu, ne miče se daleko  od velike ljubavi - Old Trafforda.

dijelovi teksta posuđeni s http:euronogomet.com

Objavio menager u 31. listopad 2006 21:29:00 | 0 komentara

kratke vijesti

Brazilac Junior je svojim užasnim igrama zaslužio otpisnicu koju je jučer i dobio.

Naime iako je bio posuđen u Koper zajedno sa Zahorom nedavno je vraćen u Dinamo zbog loših igara, a niti Dinamu nije trebao igrač kakv je Junior postao odlaskom u Koper pa je sada u potrazi za novim klubom.

Naši zabili za Dnjepar

Hrvatski igrači Bartulović i Glavina su svojim pogocima odveli svoj Dnjepar u četvrtfinale ukrajinskog kupa. Dalje su prošli i favoriti Dynamo Kijev te Šahtjor a pola je sata igrao i Darijo Srna.

Branič Arsenala Kolo Toure je potpisao novi dugogodišnji ugovor sa Topnicima nakon čega je izjavio kako misli da bi mogao i završiti karijeru u Arsenalu. Točna dužina ugovora nije poznata međutim prema riječima 25-godišnjeg reprezentativca Obale Bjelokosti sigurno je da u klubu računaju na njega na duže vremena.

Arsene Wenger je izjavio da neće potpisati nikakvo značajnije pojačanje ove zime, za vrijeme transfernog roka!

Ovo ljeto Topnici su potpisali Tomasa Rosickog i Julia Baptistu i uknjižili su samo gubitke u vidu odlazaka Sola Campbella i Josea Antonia Reyesa. Ashleya Colea se ionako više nitko niti ne sjeća.

Objavio menager u 31. listopad 2006 21:16:00 | 1 komentara

Carlinhos i Fernando debitiraju za Brazil

 Brazilski izbornik Dunga objavio je jučer popis igrača za prijateljsku utakmicu protiv Švicarske, koja se igra 15. studenog. Među pozvanim nogometašima našla su se dva debitanta i tri povratnika u momčad. Po prvi put u reprezentaciji će se tako naći defanzivni bočni nogometaš Santosa Carlinhos i veznjak Bordeauxa Fernando. U reprezentaciju se vraćaju vratar Intera Julio Cesar, vezni nogometaš Werdera Diego i napadač Milana Oliveira. Evo kompletnog popisa: Vratari: Helton (Porto), Julio Cesar (Inter); Obrana: Maicon (Inter), Daniel Alves (Sevilla), Adriano (Sevilla), Carlinhos (Santos), Juan (Bayer Leverkusen), Lucio (Bayern), Alex (PSV), Luisao (Benfica); Vezni red: Edmilson (Barcelona), Fernando (Bordeaux), Gilberto Silva (Arsenal), Dudu Cearense (CSKA), Kaka (Milan), Ronaldinho (Barcelona), Daniel Carvalho (CSKA), Diego (Werder), Elano (Shakhtar); Napadači: Robinho (Real), Rafael Sobis (Betis), Ricardo Oliveira (Milan).

Objavio menager u 31. listopad 2006 20:56:00 | 2 komentara

Najveći klubovi:Boca Juniors

Nastanak kluba


Jedan od najuspješnijih južnoameričkih klubova, Boca Juniors osnovan je 3. travnja 1905. godine, kada su se pet mladića koji su živjeli u naselju La Boca  sastali na trgu Solis sa namjerom da osnuju nogometni klub. Tako je ova skupina mladih talijanskih useljenika ispisala prve stranice bogate povijesti najpopularnijeg argentinskog nogometnog kluba, a da nisu ni slutili u što će se njihova avantura pretvoriti.

Klub je dobio ime po naselju u kojem je nastao, a dodatak "Juniors" je dodan kako bi dobio engleski štih i zvučao prestižnije, posebno stoga što je La Boca u to vrijeme bila na glasu kao "neugodno susjedstvo".

Rezultati


Boca je u svojim prvim godinama postizala odlične rezultate u amaterskim natjecanjima, tako da su u razdoblju od 1919. do 1930. osvojili sedam naslova prvaka države, kao i Počasni kup 1925. godine.

Nakon što je osnovana profesionalna argentinska liga, klub je postajao prvak države 1931., 1934., 1935., 1940., 1943., 1944., 1954., 1962., 1964. i 1965. godine, argentinski kup i prvenstvo 1969. godine, prvenstvo 1970. Argentinsko prvenstvo od 1970. godine do danas igralo se pod različitim nazivima, a Boca je osvajala naslove Metropolitan 1976. i 1981., National 1976., Apertura 1992., 1998., 2000., 2003. i 2005., te Clausura 1999. godine.

Još jedno slavno poglavlje u povijesti ovog kluba su internacionalni naslovi. Boca je pet puta osvajala Libertadores Cup (1977., 1978., 2000., 2001. i 2003.), tri puta Interkontinentalni kup (1977., 2000. i 2003.), jedan južnoamerički superkup (1989.), dva puta Sudamericana Copa (2004. i 2005.), dva puta Sudamericana Recopa (1990. i 2005.) jedan Master Cup (1992.) i jedan Nicolas Leoz Golden Cup (1993.).

Legende


U više od stotinu godina postojanja ovog kluba mnogobrojni su svjetski velikani nogometa nosili plavo-žuti dres i postali ikone navijača Boca Juniorsa. Najpoznatiji među njima su Francisco Varallo, Mario Boyé, Angel Clemente Rojas, Antonio Roma, Alfredo Rojas, Antonio Rattín, Vicente Pernía, Hugo Gatti, Silvio Marzolini, Diego Maradona, Gabriel Batistuta, Martín Palermo i Juan Román Riquelme.

Stadion


Prvi stadion Boca Juniorsa bio je drveno zdanje sagrađeno početkom 20-tih godina prošlog stoljeća na istom mjestu gdje se danas nalazi legendarna La Bombonera. Na tom stadionu Boca je igrala svoje utakmice za vrijeme amaterskih natjecanja i osvojila svoje prve naslove u profesionalnoj ligi, a izgradnja novog betonskog zdanja započela je 18. veljače 1938. godine.

Za vrijeme izgradnje novog stadiona, od 1938. do 1940. godine, Boca je domaće utakmice igrala na stadionu Ferro Carril. Veliki trenutak otvaranja novog stadiona stigao je 25. svibnja 1940. godine. Bocin "Coliseum", kako su ga u početku zvali, otvoren je prijateljskom utakmicom protiv kluba San Lorenzo de Almagro, a prve golove na novom stadionu za pobjedu 2:0 postigao je Ricardo Alarcon.

U početku La Bombonera je imala 2/3 današnjeg kapaciteta, a 1949. je odlučeno da se dovrši i posljednja faza izgradnje, kako bi stadion dobio svoj konačni oblik i kapacitet, što je i okončano 1953. godine.

U sljedeće 43 godine, nikakvi građevinski zahtjevi na stadionu nisu obavljani, sve do 1996., kada je započeta velika obnova.

tekst uglavnom sa euronogomet.com

Objavio menager u 31. listopad 2006 20:04:00 | 1 komentara

Djorkaeff okončao igračku karijeru

Bivši francuski nogometni reprezentativac Youri Djorkaeff okončao je igračku karijeru nakon što je njegov klub New York Red Bulls ispao od DC Uniteda u doigravanju američke nogometne MLS lige. "Najavio sam oproštaj onog trenutka kada New York završi sezonu. Došao je taj dan i neću se predomisliti." izjavio je 38-godišnji Djorkaeff, koji je tokom karijere igrao za devet klubova, a s francuskom reprezentacijom osvojio svjetsku (1998.) i eUropsku titulu (2000.).

"Nije mi bilo lako donijeti ovu odluku, nogomet je moj život i žao mi je što ne mogu igrati još 100 godina. No tijelo me sve manje sluša, povrede su postale sve češće i nema smisla više forsirati", kazao je Youri Djorkaeff, sin slavnoga francuskog braniča Jeana Djorkaeffa.

Djorkaeff je rođen u Lyonu, ali je karijeru započeo u Grenobleu 1984. godine. Nakon pet sezona preselio je u Strasbourg, a igrao je i za Monaco, PSG, Inter, Kaiserslautern, Bolton, Blackburn, te New York. U redovima PSG-a osvojio je Kup pobjednika kupova (1996.), a s Interom Kup UEFA (1998.). U dresu reprezentacije je odigrao 82 utakmice i postigao 28 pogodaka.

Objavio menager u 31. listopad 2006 20:01:00 | 1 komentara

Najveći klubovi:AC MILAN

AC Milan je osnovan 1899.g. kao Milanski kriket i nogometni klub od strane engleza Alfreda Edwardsa i Herberta Kilpina. U čast svojih početaka, klub zadržava engleski izgovor imena grada, umjesto promjene u talijanski Milano.

Samo 17 mjeseci nakon osnutka, 5.5.1901. osvajaju svoj prvi naslov u utakmici protiv Genove, te ponavljaju taj uspjeh 1906. i 1907., ali raskol je na pomolu - 1908. - talijanski i švicarski članovi napuštaju klub i osnivaju novi klub i ljutog gradskog rivala u kasnijim godinama (Internazionale).

U slijedećim godinama AC Milan ne uspijeva sa novom momčadi ponoviti uspjehe prvih devet godina postojanja. Tek 1915. uspijevaju doći do finala, ali zbog početka rata nikada se ne završava to prvenstvo. Za vrijeme cijelog Prvog svjetskog rata igraju se regionalne lige, da bi se 1929.g. osnovala nova talijanska liga u kojoj ima mjesta i za Milan.

Nakon Drugog svjetskog rata Rossonerima se priključuju švedski igrači: Gunnar Gren, Gunnar Nordahl  i Nils Liedholm, te im se odmah vraća stari pobjednički način igre. Kada im još dolaze i južnoamerikanci Juan Schiaffino i Jose Altafini, njihova dominacija u talijanskoj ligi se još više pojačava. Prvih 20 godina nakon rata Milan je bio samo jednom ispod trećeg mjesta na tablici, osvojio je 5 naslova prvaka Italije, te započinje svoj pohod na Europu.

Iako su ispali dva puta od Reala (1956. u polufinalu, te 1958. u finalu Kupa Prvaka), uspjelo im je po prvi put osvojiti najprestižniji pokal u finalu protiv Benfice 22.5.1963. - bilo je 2:1 za Milan. Napadač Gianni Rivera postaje zaštitni znak kluba i vodi ih iz jednog uspjeha u drugi, i to skoro puna dva desetljeća.

I onda nagli prekid - 1980.g. Milan (zajedno sa Lazijom) biva izbačen iz Prve lige zbog ilegalnih poslova dogovaranja utakmica, te ih Talijanski nogometni savez šalje u drugu ligu. Iako uspijevaju se vratiti u prvoligaško društvo odmah te sezone, oporavak kluba je bio vrlo spor, sve do sredine '80-tih kada ih kupuje medijski magnat Silvio Berlusconi (1986.g).

Berlusconi angažira trenera Arrigo Sacchija, baca velike sume novca pod noge nizozemskih reprezentativaca Ruuda Gullita, Marca van Bastena i Franka Rijkaarda, te se uz njih razvija nova generacija talijanskih reprezentativaca: Paolo Maldini, Roberto Donadoni, te posebno Franco Baresi, čineći savršen stroj za mljevenje protivnika. Godine 1988. osvajaju svoj 11 naslov u Italiji, godinu poslije su već na tronu Europe i svijeta, osvojivši sve što se moglo osvojiti: Kup Prvaka, Superkup, te Interkontinentalni kup.

Pod trenerom Fabiom Capellom započinju iznimno uspješne '90-te. Dolaze Zvonimir Boban i

Ubrzo nakon toga van Basten se rano povlači iz nogometa zbog teške ozljede koljena, Baresi dolazi u godine, a unatočc igračima poput Roberta Baggia i Georga Weaha, moraju se pomiriti sa neočekivanim porazima u Europi.

1997. i 1998. udaljuju se od vrhunaca slave, završavaju prvenstva ne baš blizu vrhu, Capello se vraća nakratko, ali ga mijenja Alberto Zaccheroni, koji vodi klub do novog naslova 1999. Kupuju mladog napadača Andreja Ševčenka, treneri dolaze i odlaze, a 2003. na klupu dolazi Carlo Ancelotti koji dovodi Milan do šestog naslova Prvaka Europe (jedanaesterci protiv Juventusa), te do još jednog finala 2005. gdje gube (nakon velike prednosti od 3:0 na poluvremenu) od Liverpoola.

Nastupaju u crveno-crnim prugastim majicama i crnim dresovima, što im daje nadimak Rossoneri. Spadaju u jedan od najuspješnijih klubova na svijetu, osvojivši čak 6 naslova prvaka Europe (drugi na vječnoj listi odmah iza Reala), prvaci Italije su bili 17 puta (samo je Juventus osvojio više scudetta), te kup Italije 5 puta. Spadaju u jedan od klubova sa najviše navijača.

Povijesno gledajući, AC Milan je bio podržan od strane radničke klase i sindikalaca, dok su Interovi navijači viši slojevi društva. Međutim, posljednjih godina sve se mijenja, pošto je Milan prešao u vlasništvo medijskog magnata i bivšeg premijera talijanske vlade Silvia Berlusconija, dok je Inter u vlasništvu naftaša Massima Morattija.

Stadion na kojem Milan igra svoje utakmice je Stadio Giuseppe Meazza, također poznat među milanovim navijačima i kao San Siro jer je Meazza igrao i za omraženi Inter (inače stadion se nalazi u dijelu grada koji se zove San Siro). Prije se stadion jednostavno i zvao San Siro, ali novo ime je usvojeno 1980.g. nakon smrti Giuseppe Meazze. Meazza je bio iznimno slavan igrač Internazionale-a u 30-tim, a igrao je i u AC Milanu kraće vrijeme. Kao igrač osvojio je dva naslova Prvaka svijeta sa Italijom (1934. i 1938.) te, pored Giovanni Ferrarija, ostaje jedan od samo dva igrača Talijana koji su osvojili dva naslova svjetskog prvaka. Kapacitet stadiona je 85,700 posjetioca i dom je i Milanu i Interu.

preuzeto s NogoNet.com

Objavio menager u 31. listopad 2006 20:00:00 | 1 komentara

Veliki klubovi:ARSENAL FC

Arsenal Football Club (također poznat kao Arsenal, The Arsenal ili The Gunners), je Engleski profesionalni nogometni klub sa bazom u sjevernom Londonu. Igraju u Engleskoj FA Premiership ligi i jedan su od najuspješnijih klubova u Engleskoj povijesti. Arsenal je do 2006. godine osvojio 13 naslova prvaka Engleske, 10 FA kupova a u 2006. godini postali su prvi klub iz Londona koji je došao do finala UEFA-ine Lige prvaka. Arsenal je također i član europskog kluba G-14, skupine najjačih europskih klubova.

Arsenal je osnovan u Woolwichu, u sjeveroistočnom Londonu 1886. godine, no godine 1913. preselili su u drugi dio Londona, na Arsenalov Stadion, Highbury. U lipnju 2006. godine preselili su sa Highburya na novi stadion u Ashburton Grove, Emirates Stadium. Arsenal ima dugoročno i žestoko rivalstvo sa susjedima Tottenham Hospurom, koji je lociran 4 milje od Arsenala u naselju Tottenham. Arsenal i Toottenham igraju uvijek zanimljiv i žestok derbi sjevernog Londona.

Puno ime – Arsenal Football Club.

Nadimak – The Gunners (Topnici).

Klub osnovan – 1886. godine.

Stadion – Emirates Stadium, Holloway, London.

Kapacitet – 60,432 sjedeća mjesta.

Predsjednik – Peter Hill Wood (ENG)

Trener – Arsene Wenger (FRA)

Liga – FA Premier League

POVIJEST

Arsenal je osnovan kao Dial Square, 1886. godine sa strane radnika tvornice oružja Royal Arsenal u Woolwichu, no klubu je ubrzo nakon osnutka ime promjenjeno u Royal Arsenal. Sam klub ponovno se preimenovao u Woolwich Arsenal nakon što su ušli u profesionalne vode 1891. godine. Klub se pridružio Football League-u 1983. godine. Započeli su u drugoj lizi a promociju u prvu ligu zaslužili su 1904. Međutim, klupska geografska izolacija od ostalih klubova uzrokovala je nisku posjećenost utakmica te je Arsenal zapao u financijsku krizu. 1913. godine, uskoro nakon propadanja u drugu ligu, klub se preselio na novi stadion, Highbury, u sjevernom Londonu. Iduće godine izbacili su 'Woolwich' iz imena. Arsenal je završio samo na 5. mjestu godine 1919., no bez obzira na to bili su izabrani za promociju u prvu ligu na štetu gradskih rivala Tottenham Hospura. Od tuda potječe veliko rivalstvo tih dvaju klubova.

1925. godine Arsenal zapošljava visoko rangiranog trenera Herberta Chapmana. Chapman je bio osvojio ligu sa Huddersfield Townom 1924. i 1925. i baš je on Arsenalu donio prvo poglavlje uspjeha u povijesti. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno sa dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u Engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu a FA kup dva puta. Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. U dodatku, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime nekoga kluba.

Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbog drugog svijetskog rata. Arsenal je osvojio ligu 1948. i 1953. a FA kup 1950. Nakon toga njihova sreća počela je venuti. U nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno visokog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950.-ih i 1960.-ih bez trofeja. Čak ni bivši Engleski kapetan Billy Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.

Arsenalova iduća uspješna era počela je iznenađujućim zapošljavanjem klupskog fizioterapeuta Bertiea Meea za trenera 1966. godine. Nakon što su izgubili u dva finala Liga kupa, osvojili su Kup velesajamskih gradova, svoj prvi Europski trofej, 1970. godine. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta su osvojili i ligu i FA kup 1971. Međutim, sljedeće desetljeće bilo je karakterizirano mnogim bliskim promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj lizi 1973., izgubili su u 3 FA kup finala (1972., 1978., i 1980.) a izgubili su i Kup pobjednika kupova 1980. godine u finalu na jedanaesterce. Jednini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. sa kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad Manchester Unitedom. Taj se susret na široko po svijetu smatra jednim od klasika.

Povratak bivšeg igrača George Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. doveo je treću eru uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987., u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje Lige 1989., koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i protiv izravnih konkurenata za titulu Liverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim FA kup i liga kup (tzv. 'double'), 1993. i svoj drugi Euro trofej, Kup pobjednika kupova 1994. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobivao 'poticaje' od managera Rune Haugea da kupi neke igrače. Zbok toga je dobio otkaz 1995. godine.Njegova zamjena, Bruce Rioch, potrajao je samo jednu sezonu, napustio je klub nakon prepirke sa upravom oko budžeta za transfere.

Za svoje uspjehe u posljednjim godinama 1990-ih i cijelim 2000-im klub duguje Arsene Wengeru koji je u klub došao 1996. g. Wenger je sa sobom doveo ove taktike, novi režim treninga i nekoliko stranih igrača koji su upotpunili postojeći Engleski talent. Arsenal je osvojio još jedan double 1998. a nakon toga i treći 2002. U dodatku, klub je došao do finala kupa UEFA (izgubili su na jedanaesterce od Galatasaraya), osvojili su FA kup 2003. i 2005., a kao šećer na kraju osvojili su Premiership 2004 ne izgubivši niti jednu utakmicu. Zbog toga su dobili nadimak 'The Invincibles' (Nepobjedivi), uspjeli su odigrati 49 utakmica bez poraza.

Arsenal je bio pobjednik ili drugi u Premiershipu u osam od deset Wengerovih sezona. Oni su jedna od 4 ekipe koje su osvojile Premiership od njegovog osnuća 1993. godine. (zajedno sa Manchester Unitedom, Blackburnom i Chelseaom.), međutim još nikada nisu uspjeli obraniti naslov. Sve do nedavno, Arsenal nije uspio otići dalje od četvrtfinala u Ligi Prvaka, no u sezoni 2005-2006, došli su do finala i bili su poraženi od Barcelone sa rezultatom 2-1.

GRB

Arsenalov grb iz 1888.

Arsenalov prvi grb imao je tri topa koji stoje uspravno kao dimnjaci, pa su i često zamijenjivani s njima. No lavlje glave su dokazale da su to topovi. Tek su 1922. predstavili grb s jednim topom koji je bio okrenut prema istoku. nadimak Topnici dbili su 1925. nakon što su predstavili top okrenut prema zapadu.

Arsenalov grb od 1949.-2002.

Arsenal je 1949. predstavio grb s istim rasporedom topa i natpisom posebnim rukopisom i latinskim motom Victoria Concordia Crescit (pobjeda dolazi od sklada).

Arsenalov sadašnji grb

Arsenal je 2002. predstavio novi grb jer nije mogao dobiti autorsko pravo za prijašnje grbove.

DRESOVI

Objavio menager u 31. listopad 2006 19:45:00 | 3 komentara

Nogometna natjecanja:FA cup

Nakon što su osnovali nogometni savez(FA)12 engleskih nogometnih klubova su osnovali FA i počelo je natjecanje.1872 prvo su natjecanje osvojili Wanderersi
1901.Prva profesionalna momčad je osvojila kup-Tottanham od tada su ga osvajali razni engleski klubovi.

1.trofej     
2.1965.Liverpool osvaja kup

Objavio menager u 31. listopad 2006 12:09:00 | 0 komentara

Nogometne legende:Alfredo di Stefano

ime:Alfredo
prezime:di Stefano
nadimak:el Alemian(nijemac)
klubovi:River Plate,Huracan,River Plate, Millonarios,Barcelona,Real Madrid,Espanol
reprezentacije:
Španjolska,Argentina,Kolumbija

di stefano je rođen u siromašnoj četvrti Buenos Airesa 1926.di Stefano je počeo u River Plate-u,posuđen je Huracanu a nakon
štrajka igrača otišao u neslužbenu kolumbijsku ligu.1953 igra na godišnjici Reala i čelnici dogovaraju njegov prijelaz,međutim Barcelona je sve dogovorila s Riverom ali se brzo odrekla.
di Stefano je zabio gol u svakom finalu Kupa
Prvaka od 1956-1960.na kraju kariere otišao je u Espanol.Igrao je za Argentinu te Španjolsku i za Kolumbiju,neslužbeno.


di stefano
1.danas
2.sa trofejima 

Objavio menager u 31. listopad 2006 11:23:00 | 1 komentara