Postovi
Najveći klubovi:Boca Juniors
Nastanak kluba
Jedan
od najuspješnijih južnoameričkih klubova, Boca Juniors osnovan je 3.
travnja 1905. godine, kada su se pet mladića koji su živjeli u naselju
La Boca sastali na trgu Solis sa namjerom da osnuju
nogometni klub. Tako je ova skupina mladih talijanskih useljenika
ispisala prve stranice bogate povijesti najpopularnijeg argentinskog
nogometnog kluba, a da nisu ni slutili u što će se njihova avantura
pretvoriti.
Klub je dobio ime po naselju u kojem je nastao, a
dodatak "Juniors" je dodan kako bi dobio engleski štih i zvučao
prestižnije, posebno stoga što je La Boca u to vrijeme bila na glasu
kao "neugodno susjedstvo".
Dresovi
Tijekom prvih godina nogometaši Boce igrali su u različitim dresovima, koji su se konstantno mijenjali, dok na kraju nije prihvaćena danas nadaleko poznata plavo-žuta kombinacija. Prvi dresovi bili su rozi, a nakon toga se igralo u prugastim crno-bijelim dresovima do 1907. godine, kada su na red došli plavo-žuti dresovi. Već je u legendu ušla priča o tome kako su te boje odabrane. Naime, ne mogavši se odlučiti koju će kombinaciju boja klub na kraju izabrati kao stalnu i službenu, čelnici kluba dogovorili su se da će uzeti boje sa zastave prvog broda koji uđe u gradsku luku. Kako je prvi brod koji je u luku uplovio bio švedski, tako nogometaši Boca Juniorsa i danas igraju u plavo-žutoj kombinaciji.
Rezultati
Boca je u svojim prvim godinama postizala odlične rezultate u amaterskim natjecanjima, tako da su u razdoblju od 1919. do 1930. osvojili sedam naslova prvaka države, kao i Počasni kup 1925. godine.
Nakon što je osnovana profesionalna argentinska liga, klub je postajao prvak države 1931., 1934., 1935., 1940., 1943., 1944., 1954., 1962., 1964. i 1965. godine, argentinski kup i prvenstvo 1969. godine, prvenstvo 1970. Argentinsko prvenstvo od 1970. godine do danas igralo se pod različitim nazivima, a Boca je osvajala naslove Metropolitan 1976. i 1981., National 1976., Apertura 1992., 1998., 2000., 2003. i 2005., te Clausura 1999. godine.
Još jedno slavno poglavlje u povijesti ovog kluba su internacionalni naslovi. Boca je pet puta osvajala Libertadores Cup (1977., 1978., 2000., 2001. i 2003.), tri puta Interkontinentalni kup (1977., 2000. i 2003.), jedan južnoamerički superkup (1989.), dva puta Sudamericana Copa (2004. i 2005.), dva puta Sudamericana Recopa (1990. i 2005.) jedan Master Cup (1992.) i jedan Nicolas Leoz Golden Cup (1993.).
Legende
U više od stotinu godina postojanja ovog kluba mnogobrojni su svjetski velikani nogometa nosili plavo-žuti dres i postali ikone navijača Boca Juniorsa. Najpoznatiji među njima su Francisco Varallo, Mario Boyé, Angel Clemente Rojas, Antonio Roma, Alfredo Rojas, Antonio Rattín, Vicente Pernía, Hugo Gatti, Silvio Marzolini, Diego Maradona, Gabriel Batistuta, Martín Palermo i Juan Román Riquelme.
Stadion
Prvi stadion Boca Juniorsa bio je drveno zdanje sagrađeno početkom 20-tih godina prošlog stoljeća na istom mjestu gdje se danas nalazi legendarna La Bombonera. Na tom stadionu Boca je igrala svoje utakmice za vrijeme amaterskih natjecanja i osvojila svoje prve naslove u profesionalnoj ligi, a izgradnja novog betonskog zdanja započela je 18. veljače 1938. godine.
Za vrijeme izgradnje novog stadiona, od 1938. do 1940. godine, Boca je domaće utakmice igrala na stadionu Ferro Carril. Veliki trenutak otvaranja novog stadiona stigao je 25. svibnja 1940. godine. Bocin "Coliseum", kako su ga u početku zvali, otvoren je prijateljskom utakmicom protiv kluba San Lorenzo de Almagro, a prve golove na novom stadionu za pobjedu 2:0 postigao je Ricardo Alarcon.
U početku La Bombonera je imala 2/3 današnjeg kapaciteta, a 1949. je odlučeno da se dovrši i posljednja faza izgradnje, kako bi stadion dobio svoj konačni oblik i kapacitet, što je i okončano 1953. godine.
U sljedeće 43 godine, nikakvi građevinski zahtjevi na stadionu nisu obavljani, sve do 1996., kada je započeta velika obnova.
tekst uglavnom sa euronogomet.com
Boca je u svojim prvim godinama postizala odlične rezultate u amaterskim natjecanjima, tako da su u razdoblju od 1919. do 1930. osvojili sedam naslova prvaka države, kao i Počasni kup 1925. godine.
Nakon što je osnovana profesionalna argentinska liga, klub je postajao prvak države 1931., 1934., 1935., 1940., 1943., 1944., 1954., 1962., 1964. i 1965. godine, argentinski kup i prvenstvo 1969. godine, prvenstvo 1970. Argentinsko prvenstvo od 1970. godine do danas igralo se pod različitim nazivima, a Boca je osvajala naslove Metropolitan 1976. i 1981., National 1976., Apertura 1992., 1998., 2000., 2003. i 2005., te Clausura 1999. godine.
Još jedno slavno poglavlje u povijesti ovog kluba su internacionalni naslovi. Boca je pet puta osvajala Libertadores Cup (1977., 1978., 2000., 2001. i 2003.), tri puta Interkontinentalni kup (1977., 2000. i 2003.), jedan južnoamerički superkup (1989.), dva puta Sudamericana Copa (2004. i 2005.), dva puta Sudamericana Recopa (1990. i 2005.) jedan Master Cup (1992.) i jedan Nicolas Leoz Golden Cup (1993.).
Legende
U više od stotinu godina postojanja ovog kluba mnogobrojni su svjetski velikani nogometa nosili plavo-žuti dres i postali ikone navijača Boca Juniorsa. Najpoznatiji među njima su Francisco Varallo, Mario Boyé, Angel Clemente Rojas, Antonio Roma, Alfredo Rojas, Antonio Rattín, Vicente Pernía, Hugo Gatti, Silvio Marzolini, Diego Maradona, Gabriel Batistuta, Martín Palermo i Juan Román Riquelme.
Prvi stadion Boca Juniorsa bio je drveno zdanje sagrađeno početkom 20-tih godina prošlog stoljeća na istom mjestu gdje se danas nalazi legendarna La Bombonera. Na tom stadionu Boca je igrala svoje utakmice za vrijeme amaterskih natjecanja i osvojila svoje prve naslove u profesionalnoj ligi, a izgradnja novog betonskog zdanja započela je 18. veljače 1938. godine.
Za vrijeme izgradnje novog stadiona, od 1938. do 1940. godine, Boca je domaće utakmice igrala na stadionu Ferro Carril. Veliki trenutak otvaranja novog stadiona stigao je 25. svibnja 1940. godine. Bocin "Coliseum", kako su ga u početku zvali, otvoren je prijateljskom utakmicom protiv kluba San Lorenzo de Almagro, a prve golove na novom stadionu za pobjedu 2:0 postigao je Ricardo Alarcon.
U početku La Bombonera je imala 2/3 današnjeg kapaciteta, a 1949. je odlučeno da se dovrši i posljednja faza izgradnje, kako bi stadion dobio svoj konačni oblik i kapacitet, što je i okončano 1953. godine.
U sljedeće 43 godine, nikakvi građevinski zahtjevi na stadionu nisu obavljani, sve do 1996., kada je započeta velika obnova.
tekst uglavnom sa euronogomet.com
Objavio menager u 31. listopad 2006 20:04:00
1 Comments: